Voćnjak za početnike

Užurbani gradski život i ono što sa sobom donosi, potaknulo me je prvo da se kroz hobi i sport vratim u prirodu i uživam u njezinim čarima zvuka, mirisa, oblika i boja bilo dok vozim bicikl prašnjavim makadamskim putevima ili planinarim osjenčanim gorjima i velebnim planinama.

Ta neraskidiva veza s prirodom me je na posljetku potaknula da se na ograničen vratim svojim obiteljskim korijenima, selu i prirodi, te da slobodnom vremenu korištenom na hobi aktivnosti dadem dodanu vrijednost kroz aktivnosti na zemlji i oko nje. Tako sam u zadnjih nekoliko godina vikende i drugo slobodno vrijeme preusmjerio na aktivnosti na zapuštenom, grmljem obraslom i zakorovljenom zemljištu koje sam stekao kroz obiteljsko nasljeđe.

U početku je postojala ideja izgraditi malu nadstrešnicu i urediti zemljište u održavanu travnatu površinu gdje bi se vikendom s obitelji i prijateljima družio uz roštilj i zabavu te uz cvrkut ptica i riku jelena. Zatim je krenula nabava alata, motorne pile i trimera, organiziranje radnih akcija u društvu obitelji i prijatelja te krčenje i uređivanje zapuštenog “grunta”.

I tako nakon nekog vremena, rodila se ideja za postavljanje nasada voća, amaterski. Odluka je na posljetku odvagnula na nasad starih sorti voća, a glavni faktor te odluke je bio prijatelj Predrag, vrsni poznavatelj bilja, gljiva i voćaka, koji je u cijelom ovome procesu bio neiscprni izvor znanja i zapravo idejni začetnik sadnje starih sorti voća. Od njega je i potekla preporuka sadnje voća na foliju, nešto što u ovome podneblju i unutar male seoske zajednice i žitelja Slavonskoga kraja nije standard odnosno totalna je nepoznanica.

Bez dubioznog ulaženja u srž i struku voćarstva, dovoljno je zbog neizbježnih klimatskih promjena kako u hobi i amaterskom voćarstvu, tako i u ozbiljnoj proizvodnji, primjenjivati aktualne tehnološke standarde i iznalaziti nove ideje u kontekstu inovativnosti sa ciljem postizanja rezultata. Pri tome treba zadržati i očuvati duh prošlih vremena kroz “stare sorte” i onoga što su naši preci u našim podnebljima proizvodili. Potrebno je spomenuti da će u hobi voćarstvu, u uvjetima kada nemamo omogućen svakodnevni dolazak na grunt odnosno voćnjak, folija zadržati veću koncentraciju vlage u zoni korijena u periodima smanjenih oborina ili suše. Također onemogućit će razvijanje korova i trave u zoni oko stabla voćke. Time će se smanjiti vrijeme i energija potrebna za obilazak i održavanje voćnjaka odnosno za navodnjavanje i kosidbu voćnjaka.

Sam nasad se sastoji od 100-tinjak voćaka starih sorti šljiva, jabuka, krušaka, bresaka, no ima tu i trešanja, dunja, marelica, lješnjaka itd.
Sve voćke su uzgojene u privatnom hobi rasadniku prijatelja Predraga, a cijepljene su na podlozi sjemenjaka. Bitno je napomenuti da kod odabira voćaka za sadnju u foliju uzimate voćke manjeg rasta i ujedno manjeg obujma korijena kako bi se voćka lakše postavila u rupu u foliji odnosno zemlji.
Nakon što se odredi razmak redova i postavi špaga za liniju gabarita humka, kroz sredinu reda smo na zemlju raširili domaći stajski gnoj. Zatim s vanjskih strana špage zagrćemo zemlju na unutrašnji dio formirajući humak pravilnih stranica.
S obzirom na nepogodne vremenske uvjete (suša pa intenzivna kiša) koji su nas pratili od listopada prošle godine kada je pripremljen 1 red, predlažemo da zemlju dodatno usitnite traktorskom frezom kako biste lakše izradili humak pravilnih stranica i bez stršećih grumena zemlje, koje prilikom napinjanja i zgrtanja folije zemljom istu mogu oštetiti ili u potpunosti razderati.
Za foliju je korištena mulch folija širine 1m. Folija se polaže na pripremljeni humak koji je u donjoj zoni širine oko 55 cm i visine oko 20 cm. Nakon što je folija postavljena na humak, s vanjske strane nagrćemo zemlju na rubove folije. Istovremeno nogama natežemo foliju ka rubovima humka kako bi i nakon zgrtanja zemlje na rubove, folija ostala napeta.
Na postavljenoj foliji razmjerimo rupe na razmak ovisno o preporukama i zahtjevima voćnih vrsta. Rupe na foliji bušimo oštrim predmetom pazeći pri tome da foliju nepotrebno ne oštetimo ili razderemo. Zatim alatom za rupe ili drugim priručnim alatom bušimo rupe u zemlji. Rupe u zemlji trebaju biti veličine do 10cm u promjer i 15 – 20cm u dubinu od vrha folije. S obzirom da neke voćke imaju veći korijen u obujmu od veličine rupe, predlažem da nakon bušenja rupe u zemlji, u praznu rupu nalijete po pola litre vode kako bi se zemlja smekšala i ujedno onemogućilo zarušavanje zemlje u rupu. U rupe zatim postavljamo voće i zasipamo korijen i rupu mješavinom humusa i pijeska te još jednom sve zalijemo vodim, postavimo kolac za koji pričvrstimo voćku voćarskom špagom i po mogućnosti zaštitimo voćku voćarskom ili drugom mrežicom od divljači.