Kap života, čaša vode

Ljeto je. Sparne večeri, topla jutra, vrući dani. Hrvatska žitnica, Slavonija, se zlati i po ravnicama i po obroncima. Pšenica dozrijeva nahranjena vodom i obasjana sunce.


Žetva se primiče i strojevi izlaze na polja. No danas ne kao i kasnih 80-ih prošloga stoljeća.
Moderna tehnologija koscu i beraču olakšava posao. Sve mu je nadohvat ruke, sve je podređeno čovjeku; i alati i hrana koja mu je nadomak ruke. No pogled na zlatna polja vraća nam sjećanja u prošla vremena i isčeznule dane djetinjstva kada se žetva radila ručno s kosom u ruci i demižonkom pitke vode u hladu.

Orošena boca hladne vode iz nekog obližnjeg izvora ispod brijega gdje su se napajali i marva i ljudi, iz izvora koji nije bio podređen čovjeku, nego čovjek njemu. Voda je tada kao i danas hranila život i napajala žedna usta seljaka i grla stoke. Pitka voda, ranije ona čita kristalna izvorska, je značila život i garantirala zdravlje tijela i uma. No tehnologija se promijenila, a voda je ostala – voda. Čaša vode pretočena u kap života, i nekada i sada. Pokretač svega živoga, voda, jedan od osnovnih elemenata prirode i hrani i napaja, fluidno i nepokolebivo godinama, naraštajima, civilizacijama, beskonačno.
Neisključivo u svim oblicima i stanjima kroz evolucijske cikluse u fazama čovjekova života kao neizostavni dio prirodog ciklusa; hrani sjeme, napaja stabljiku pšenice, a kasnije kosca, pokreće kotač mlina, obogaćuje smjesu s brašnom da bismo zamijesili rahlo tijesto pa ispekli kruh, upotpunjuje hranu i neizostavni je medij za pripremu i obradu slasnih obroka, utažuje žeđ i poboljšava probavu, na kraju dana da očistite posuđe i osvježite tijelo i duh. A sutra iz početka…dan započinjemo odlaskom na izvor prirode kristalne hlade tekućine, po rosni bokal i kantu vode, da zatvorimo ciklus medijem koji život znači. Istovremeno ona razdvaja i spaja ljude, predstavlja prirode granice i nekada nepremostive barijere od izvora do ušća, a opet sve spaja i prožima sastojke od zemlje kroz biljke preko tanjura do usta i energije koja čovjeka pokreće.

A onda, kada nije dostatna za napojiti žedno grlo i rashladiti vruće tijelo, voda hrani um i dušu, ona čisti fizičke i mentalne rane, ona liječi i iscjeljava. Dovoljno je potražiti neki prirodni izvor u podnožju brijega ili planine, stari bunar na livadi, pojilo za marvu, mali potočić uz put, rijeku, jezerce ili more, napregnuti uho i osluhnuti zvuk kapljice, žubor potoka i šum vala – voda ponovno prodire preko receptora osjetila na koži, oka ili uha do duše i uma i ispunjava ga svojom pozitivnom energijom i iscjeljuje. Samo zaronite gole ruke ili bosa stopala i osjetite frekvenciju vode, vratite se mislima u neka radosna vremena vašeg djetinjsta kada ste tek počeli spoznavati moći vode, njezina stanja i energiju kojom vas je obasipala.
Pronađite prirodni izvor u obližnjo planini i uronite u njega prvo tijelom, a zatim i dušom. Pustite mu da vas kristalna čista voda prožme svojom moći. Ta snaga i ujedno smiraj koji kroz tijelo tjera trnce radosti i spokoja, stvara održivi osjećaj sigurnosti i nastavka života, ona je elementarni prirodni pokretač, jedini provjereni i neizostavni recept za fizičko i mentalno zdravlje…od našeg začeća, preko djetinjstva i radosti vezanih uz vodu i na vodi pa do odrastanja, sazrijevanja i danas i nadalje do smiraja…